Na temelju Odluke visokog carskog i kraljevskog Zajedničkog ministarstva u Beču, “Srednja tehnička škola” u Sarajevu osnovana je davne 1889.godine i predstavlja najstariju školu ove vrste na prostorima bivše Jugoslavije.

Početak rada škole predstavlja historijski trenutak u kojem je konačno i tehnička nauka značajnije zakoračila na bosanskohercegovački prostor.

Na svome razvojnom putu škola je počela nizati uspjehe koji su je vrlo brzo svrstali među ugledne i priznate evropske tehničke škole.

Taj put su trasirale mnoge generacije izvanrednih profesora i njenih učenika, sjajnih majstora i tehničara, odličnih inžinjera, naučnika, univerzitetskih profesora, pa čak i vrhunskih umjetnika.

Od 27.10.1977. Srednja mašinska tehnička škola dijeli se u dva OOUR-a:

· OOUR Mašinska škola i

· OOUR Srednja škola metalskih zanimanja

Dakle, naša škola – Srednja škola metalskih zanimanja egzistira od 27.10.1977.godine njegujući tradiciju i temelje od davne 1889.godine.

U periodu između 1990. i 1992. godine Mašinska tehnička škola i Srednja škola metalskih zanimanja funkcionišu kao zasebne škole, da bi konačno 1997.godine naša škola bila i zvanično i pravno registrovana kao zaseban pravni subjekt.

Ø A o školi u poetskom smislu iz učeničkog ugla poslušajte slijedeće:

Škola je kolijevka znanja i mjesto upoznavanja, druženja, lijepih i teških trenutaka.

Škola je ustanova čiji je osnovni zadatak prenositi znanje na mlade ljude. To je mjesto odgoja, ali ona je i puno više od toga.

Škola je pokretač svega što se dešava u vašem životu i svega što će se dešavati u budućem životu.

To je kolo koje smo dužni lično pokrenuti, a koliko ćemo ga dobro pokrenuti, ovisi o nama svima.

Škola je mjesto druženja, mjesto gdje svaki smijeh, ali i svaku suzu podijelite sa prijateljima, mjesto prve simpatije i prve ljubavi, prvog pisma za dan zaljubljenih i prve sročene ljubavne pjesme.

Razmišljajući o školi, shvaćate kako je to mjesto odrastanja.

Ona je prijatelj koji vas prati od početka djetinjstva, a pratit će vas i do kraja života, ali u nekim drugim oblicima.

Škola nije samo objekt, ona ima svoju dušu. Unutar škole nam profesori nesebično prenose znanje dok mi sjedimo u klupama i „možda“ ih slušamo. U tim istim klupama često odlutamo u daleki svijet misli, ne slušajući ono za što smo tu, u tim istim klupama često vodimo sa svojim prijateljima razgovore za koje nam se katkad čini da su “najvažniji u našem životu”.

Tu je također i jedno mjesto pred kojim je svaki učenik zadrhtao barem jednom u svome životu, Njeno Veličanstvo, ŠKOLSKA TABLA.

Ali gledajući srcem, kada se nađemo pred školskom tablom shvatimo koliko smo zreli kao osoba, koliko smo usvojili gradivo ili, bolje rečeno, koliko smo se odgovorno ponijeli prema obvezama koje su nam bile zadane, a kada to shvatimo, možemo reći da je škola naš drugi dom.

Moja škola je više nego obična zgrada. Ona je velika kuća gdje smo moj razred i ja jedna velika porodica, zajedno sa našim profesoricama i profesorima. Iskreno gledajući, moja škola tako i djeluje.

Ipak, toplinu doma ništa ne može zamijeniti, ali škola je zasigurno najljepše životno doba svakog čovjeka.

U školi dijelimo sve radosti, tuge i uvijek se oslanjamo jedni na druge, jer zato prijatelji i postoje da lakše prebrode nevolje svoje i trenuci sreće su nam veći ako se još neko raduje našoj sreći.

I tako – svako školu vidi na svoj način.

Ono što sigurno znamo jeste da je naša škola najstarija gradska škola i da je veliki broj generacija izašao iz nje sa dobrim obrazovanjem.

Dragi učenici, cijenjeni uposlenici sretan Vam Dan škole!

Irma Behlulović, direktorica škole

Dan skole video2.mp4 – Google Drive